Laparoskopska ureterolitotomija znači hirurško uklanjanje kamena iz mokraćovoda. U zavisnosti od anatomskog položaja kamena, prethodnih operacija u trbuhu i još nekih kriterijuma, od slučaja do slučaja odabere se transperitonealni ili ekstraperitonealni pristup.
Laparoskopska ureterolitotomija je idealna metoda u zbrinjavanju velikih kamena mokraćovoda. Operacija je veoma efikasna i za razliku od ureteroskopskih metoda razbijanja velikih kamenaca u ureteru potpuno bezbedna po pitanju dodatnih oštećenja mokraćovoda, u toku samog operativnog zahvata.
Izvodi se korišćenjem 3 trokara koji se kroz trbušni zid ubacuju na mestima koja su anatomski najprikladnija za prilazak mestu kamena u mokraćnovodu. Ako se operacija izvodi ekstraperitonealnim pristupom, isti se omogući posebnom tehnikom balonske dilatacije kojom se formira veštačka šupljina ispred unutrašnje tkivne granice trbušnog zida (peritoneum), a u koju se plasiraju trokari. Nakon uzdužnog otvaranja mokraćovoda na mestu kamena, isti se ukloni u celosti i stavi u endoskopsku kesu. Mokraćovod se zašije, pri čemu se u zavisnosti od određenih kriterijuma u njega prethodno ubaci unutrašnja drenažna sonda (JJ stent ili S-kateter).
U svrhu kontrole krvarenja i/ili moguće urinske sekrecije ubaci se slobodni dren. Operacija se završava izvlačenjem endoskopske kese sa kamenom, kroz proširen rez na mestu jednog od trokara. Izvuku se još preostali trokari i kožne rane se zašiju.
Komplikacije laparoskopske ureterolitotomije su veoma retke i svode se uglavnom na opšte komplikacije laparoskopske hirurgije, kao što su povrede trbušnih organa, ili velikih krvnih sudova, a do kojih dolazi u manje od 1% operisanih pacijenata. Verovatnoća prelaska na klasičnu operaciju (konverzija) u slučaju laparoskopske ureterolitotomije manja je od 0,5%.