Laparoskopska pijelonplastika

Laparoskopska pijelonplastika ubraja se u grupu rekonstruktivnih laparoskopskih operacija. Uglavnom se izvodi transperitonealnim pristupom.

Kad se primenjuje laparoskopska pijelonplastika?

Laparoskopska pijelonplastika se koristi kod pacijenata sa suženjem prelaza kanalnog sistema bubrega u mokraćovod (stenoza PU spoja), koje je u većini slučajeva urođena anomalija urinarnog trakta.

Kako se izvodi?

Za izvođenje laparoskopske pijelonplastike koristi se 3 do 4 trokara koji se uvode kroz zid leve ili desne polovine trbuha. Nakon oslobađanja bubrega od okolnog masnog tkiva, širokog prikaza krvnih sudova, kanalnog sistema bubrega (hilus bubrega) i gornje trećine mokraćovoda, uradi se uklanjanje suženog dela mokraćovoda (resekcija PU segmenta). U kanalni sistem bubrega i mokraćovod, sve do mokraćne bešike, ubaci se tanka drenažna cev (JJ sonda ili S kateter), koja će služiti kao privremena unutrašnja drenaža bubrega, a preko koje se mokraćovod zašije na pijelon bubrega. U većini slučajeva sastavni deo operacije je i promena položaja mokraćovoda u odnosu na krvne sudove bubrega (transpozicija). Uklonjen PU segment ubaci se u endoskopsku kesu, a ona se izvuče kroz jedan od rezova gde se nalazio trokar. Ubaci se tanka cev (dren) za nadzor mogućeg krvarenja posle operacije, izvuku se još preostali trokari i kožne rane se zašiju.

Koje su moguće komplikacije?

Komplikacije laparoskopske pijelonplastike su retke. Najčešću komplikaciju predstavlja jače krvarenje koje veoma retko zahteva i transfuziju krvi. Moguće su još opšte komplikacije laparoskopske hirurgije, kao što su povrede trbušnih organa, velikih krvnih sudova i dijafragme, a do kojih dolazi u manje od 1% operisanih pacijenata. Potreba za prelazak na klasičnu operaciju (konverzija) u slučaju laparoskopske pijelonplastike u proseku se kreće oko 1%.

.

laparoskopska-pijelonplastika
Suženje bubrežnog PU spoja