Laparoskopska parcijalna cistektomija znači uklanjanje dela zida mokraćne bešike. Uglavnom se izvodi primenom transperitonealnog pristupa.
Laparoskopska parcijalna cistektomija uglavnom se izvodi u slučajevima ograničenih benignih promena mokraćne bešike. Nemaligni tumori, najčešće mišića zida mnokraćne bešike su veoma retki, pa se parcijalna cistektomija u većini slučajeva koristi u uklanjanju divertikuluma mokraćne bešike, govorimo takođe o laparoskopskoj divertikulektomiji. U stanjima izrazito smanjenog kapaciteta mokraćne bešike, često u slučajevima neuspešnog konzervativnog tretmana intersticijskog cistitisa kod žena, laparoskopska parcijalna cistektomija primenjuje se u vidu laparoskopske supratrigonalne cistektomije, gde se uklonjeni deo obolelog zida mokraćne bešike zameni sa izolovanim delom tankog creva.
Laparoskopska parcijalna cistektomija se uglavnom izvodi transabdominalnim laparoskopskim pristupom sa 4 do 5 trokara. Nakon uklanjanja dela zida mokraćne bešike u istu se ubaci urinarni kateter, a zid mokraćne bešike se zašije. U svrhu kontrole krvarenja i/ili moguće urinske sekrecije ubaci se slobodni dren. Operacija se završava izvlačenjem endoskopske kese sa tkivnim preparatom, kroz proširen rez na mestu jednog od trokara.
Izvuku se još preostali trokari i kožne rane se zašiju.
Komplikacije laparoskopske parcijalne cistektomije su veoma retke i svode se uglavnom na opšte komplikacije laparoskopske hirurgije, kao što su povrede trbušnih organa, ili velikih krvnih sudova, a do kojih dolazi u manje od 1% operisanih pacijenata. Verovatnoća prelaska na klasičnu operaciju (konverzija) u slučaju laparoskopske parcijalne cistektomije manja je od 2%.